Foto: Cracked
NIJEDAN od ovdje opisanih trikova ne zahtijeva uporabu čarolije niti mističnih moći proizašlih iz magičnih energija vašeg tijela - potrebno je samo puno vježbe pod nadzorom osobe koja zna kog vraga radi.
Drugim riječima, ne pokušavajte ovo mrtvi pijani, doma ni igdje drugdje, jer postoji velika šansa da ćete se priklati ili zapaliti. Crackedova lista započinje s:
6. Gutanje mačeva
Kao što sam naziv govori, gutanje mačeva izvodi se guranjem oštrice niz jednjak, ponekad sve do želuca i podnevnog ručka. Većina onih koji trik vide prvi put uvjerena je da se radi o iluziji, jer kako bi si čovjek zabio mač među unutarnje organe i preživio? Fora s mačem jedan je od najstarijih trikova - gutačima su se divili još u doba Starog zavjeta, a sama vještina nastala je u Indiji, prije nekih 4000 godina.
A-a, ne radi se o lažnom, gumenom maču. Napravljen je od metala, a jedini "neprijatelj" kojeg ambiciozni gutač mora pobijediti je vlastiti refleks gutanja. Kad neki predmet ili hrana dođu na ulaz u jednjak, on se počinje stezati kako bi se progutani sadržaj potisnuo prema želucu. Reakcija je automatska (refleks), neovisno radi li se o masnom hamburgeru ili metru čelika.
I dok hamburger nije toliki problem, panično grgljanje s metalnom oštricom u ustima nije ono što publika, a ni vaš jednjak, očekuju. Kontroliranje refleksa gutanja obično se trenira godinama. Ako vam se čini da je kontroliranje refleksa već po definiciji nešto nemoguće, popričajte s bilo kim tko nosi leće. Probajte se piknuti prstom u oko, odnosno dotaknuti očnu jabučicu - kapci će vam se refleksno zatvoriti. No, nakon nekoliko tjedana svakodnevnog prčkanja po očima, moći ćete se zabavljati dok vam ne krenu krvave suze. Radi se samo o koncentraciji i ponavljanju.
Nakon što ste naučili da se mač ne jede, sve što trebate je zabaciti glavu unatrag, pod otprilike 90 stupnjeva, i eto slobodnog i ravnog puta do želuca. Mač se umeće polagano, jer jednjak ipak nijesavršeno ravan, pa mač pomalo razmiče unutarnje organe s puta. NE POKUŠAVATI!
Naravno, oštrice tih mačeva zapravo nisu oštre. Iako se gutači natječu tko je brži ili tko će progutati više mačeva, nisu debili i ne žele se ugušiti u vlastitoj krvi.
5. Gutanje vatre
Gutanje vatre sastavni je dio svakog cirkusa već stoljećima. Danas je popularno među uličnim zabavljačima i na karnevalima, ali i na YouTubeu, gdje svako malo neki pijani kreten zapaljeno lice gasi votkom, a kolege i cimeri stoje oko njega i umiru od smijeha. Ženska koju je htio zadiviti vrišti od straha, sa suzama u očima.
Za uspješno preživljavanje ovog trika potrebni su vam dobra tehnika i bar minimalno razumijevanje fizike.
Tehnika ide ovako: uzmete specijalnu baklju, umočite je u zapaljivu tekućinu i prinesete ustima, nakon čega raširite noge kako biste održali dobru ravnotežu, jer slijedi zabacivanje glave unatrag (opet 90 stupnjeva).Pogled na sliku objašnjava zašto - vatra se diže prema gore, što znači da oko samog plamena vrućina nije toliko velika. U tom položaju usta djeluju kao "dimnjak". Ako ste pogodili kut, plamen će i dalje gorjeti prema gore, a vi nećete ostati bez lica.
Ako kut nije dobar, Bog vam pomogao.
Prilikom spuštanja plamena u usta bitno je da polagano i bez prekida izdišete. Izdisanje služi kako bi se "otpuhala" vrućina, ali i kako si ne biste izroštiljali pluća udisanjem plamena. Kad vam je vatra već u ustima, dovoljno je zatvoriti ih, ali ne usnama dodirnuti tanku metalnu šipku baklje, jer je dosad već usijana i spalila bi vam usne poput lemilice. Brzim i jačim izdahom ugasite vatru, kao da ste puhnuli u svijeću, i to je to.
4. Lomljenje dasaka i betonskih ploča
Ljudsko je tijelo prilično osjetljivo i ne baš oduševljeno bliskim susretom s betonskim blokom, pa ipak vidimo da su čak i klinci u stanju šakom razbiti dasku ili par betonskih ploča. Kako?
Ako ste pročitali upute o gutanju mačeva i vatre, već ste dovoljno "obrazovani" da ćete pogoditi da se radi više o tehnici, a manje o sirovoj snazi. Ako bolje pogledate, nitko od njih ne razbija predmete koji leže na podu ili su pričvršćeni za zid, jer bi u tom slučaju jednakom lakoćom srušili i neboder. Blokovi i daske moraju biti postavljeni na dva potpornja, i to na samim rubovima, kako bi se, pri udarcu, u sredini mogli saviti do točke pucanja.
Svaki je materijal elastičan do neke granice, čak i beton. Da nije, ne bi bio dobar za izgradnju zgrada i kuća jer bi već pri najmanjem naprezanju došlo do pucanja. Ta je doza fleksibilnosti ujedno i tajna lomljenja betonske ploče.
Poznati udarac kojim se lomi jedan je od najučinkovitijih koje ljudsko tijelo može proizvesti. Ako ste dobro uvježbani i u stanju ste brzo i snažno pogoditi točno u sredinu predmeta, na pola ste puta. Ako samo mlatnete, vjerojatno ćete si slomiti šaku. Uspjeh leži u produživanju udarca, kao da udarate negdje iza daske ili betonske ploče. Produživanje udarca predmetu onemogućava da se "oporavi" od savijanja pod silom, pa nakon kritične točke puca.
Ponavljamo, ako nemate pojma što radite i niste profesionalno uvježbani, NE POKUŠAVATI!
3. Čavlima u glavu
Rijetko kad čovjek vidi nešto tako odurno kao zabijanje čavala, odvijača i bušilica u glavu. Predmet se umeće kroz nosnu šupljinu, a zatim duboko u lubanju, sve dok ne dotakne kost. Razlog zašto je ovo postalo tako popularno ostaje nepoznat.
Ipak, za dobro uvježbanog profesionalca, ovaj trik nije ni bolan ni naročito opasan. Napominjemo, za DOBRO UVJEŽBANOG PROFESIONALCA. Ako pogledamo presjek, uočit ćemo da ljudska glava ima prilično mnogo praznog prostora. Kod nekih više, kod nekih manje. Jedan od najvećih je upravo nosna šupljina, koja se proteže praktički do središta glave.
Što je najbolje, stijenke nosne šupljine nisu glatke, već prekrivene naborima koji zadržavaju sluz, što omogućuje lako i podmazano umetanje predmeta koji ste si odlučili zabiti u glavu. Neki "čavoglavci" nisu zadovoljni običnim umetanjem i izvlačenjem, pa koriste i čekiće.
2. Ležanje na čavlima
Ležanje na krevetu od čavala nema veze s egzotičnim i čarobnim moćima bradatih Turaka. Ovaj trik može izvesti doslovno svatko, jer ne zahtijeva ni posebne tehnike ni posebne fizičke predispozicije, samo malo pažnje.
Logika prosječnog čovjeka ide nekako ovako: jedan čavao - bol, puno čavala - krvarenje iz višestrukih ubodnih rana uz vrištanje. No, stvarnost je zapravo dijametralno suprotna - što više i gušće postavljenih čavala, to je manja bilo kakva opasnost. Ako vam nije jasno zašto, zamolite bradatog Turčina da legne na jedan čavao i gledajte kako ga osmijeh odaje. Tetkica.
Stvar je u raspoređivanju težine - težina vašeg tijela položena na 1000 čavala rezultira ugodnim spavancem jer svaki od vrhova na sebi nosi samo tisućinu vaše težine, a ne cijelo tijelo. Što znači da ćete doslovno proći bez ogrebotine.
Jedino na što morate paziti je kako ćete sjesti ili ustati, jer vas oslanjanje na jednu ruku vraća na opisano krvarenje iz višestrukih ubodnih rana.
1. Hodanje po vatri
U davna vremena, hodanje po vatri smatralo se plemenitom tradicijom koja je obično bila dio religijskog obreda ili inicijacije u neko društvo. Danas se koristi za team-building i slična sranja, prilikom kojih se nekog nesretnog mizantropa siluje snagom pozitivnog razmišljanja.
Prvo što ćete primjetiti je da, prije nego krenete s cupkanjem po žeravicama, tlo oko vatre namoče vodom. Mokra stopala dovode do Leidenfrostovog efekta, što pomaže u zaštiti kože od užasne vrućine kojoj će biti izložena. Kad se između nekog objekta i izvora topline nalazi sloj tekućine, poput vode, ona pri isparavanju stvara paru koja bitno smanjuje prijenos topline i praktički stvara zaštitni sloj vatrootporne maglice oko vaših stopala.
S obzirom da je čovjek građen od vode i mesa, može se pouzdati u još jednu prednost - toplinski kapacitet. Voda ima viši toplinski kapacitet od ugljena, što znači da će se temperatura vaših stopala promijeniti manje od temperature ugljena po kojem hodate. Mnoštvo krvnih žila i dobra cirkulacija u stopalima također pomažu jer odvode toplinu dalje u tijelo, raspršujući je. Jednostavnije rečeno, vaše je tijelo sposobno stvoriti svojevrsni "štit", kako bi se na par trenutaka zaštitilo od opeklina.
Obratite pozornost na to da se radi o hodanju po vatri, ne stajanju. Stanete li na pola puta, oprostite se sa stopalima. Isto tako, nemojte trčati jer će vam stopala propadati u užareni ugljen, koji se zatim zavuče i među prste, što obično dovodi do spoticanja i padanja facom u vatru. Tajna je u hitrom i laganom hodanju.
I priprema vatre je bitna - sva voda iz ugljena i drveta mora ispariti, inače će pobiti razliku u toplinskoj vodljivosti i noge pa-pa.
Najbolje je, opet, NE POKUŠAVATI.
Nema komentara:
Objavi komentar