S Twitterom oprez! Brz je, ali nepouzdan
U utrci tko će brže mediji mogu grdno pogriješiti, a objašnjenje i isprika bolji su od skrivanja
Prenoseći inozemne, pogriješili su i neki naši internetski novinski portali objavivši: “U krvavom pohodu u Tusconu, u američkoj državi Arizoni, ubijena je kongresnica Gabrielle Giffords i još šest osoba, a najmanje ih je 12 ranjeno…” Pogriješili su oni čiji su novinari pomno pratili strane novinske portale i prenijeli prvu vijest, a čistih su ruku ovaj put ostali pospanci s domaćih portala i svi sporovozni mediji poput novina. Zašto? U Tusconu se dogodio pokolj i prva, udarna vijest (breakingnews), pojavila se na Twitteru (društvena internetska mreža namijenjena slanju i čitanju kratkih poruka do 140 slova, koje su nazvane tweetovima). Reuters, CNN, Fox News, NPR News, BBC News, The New York Times… objavili su tweet: “Demokratska kongresnica Giffords umrla je pošto je pogođena u glavu na skupu u Tusconu, Arizona.” Koji sat poslije brisan je prvi tweet i objavljena nova vijest da je u bolnici u teškom stanju, ali živa. Danas znamo da se polako i oporavlja.
A kako je nastala vijest? Politički skup u Tusconu, zbog specifične političke situacije u državi Arizoni, pratili su mnogi mediji. Novinari su vidjeli i snimili pokolj, kongresnicu prostrijeljene glave, još šest mrtvih i mnoge ranjene. Među novinarima, smještenim na jednome mjestu, pronio se glas da je kongresnica mrtva. Slika koju su vidjeli i informacija koju su dobili savršeno su se podudarile i u svijet je krenula dezinformacija.
Vijest koja se objavljuje na Twitersferi, uglavnom zbog kratkoće, ne dopušta pozivanje na izvor. Tomu je tako i u ovom slučaju iako novinar NPR Newsa tvrdi da im je FBI-jev agent rekao kako je kongresnica mrtva. Ovdje se čak čini da izvor i nije trebao jer svi su novinari bili svjedoci događaja. Ni novinari ni urednici nisu posumnjali.
Izvještavati s događaja poput ovog nije lako. Novinarima je kretanje ograničeno, a do njih dolaze mnoge, uglavnom proturječne informacije. Gotovo je nemoguće provjeriti ih, a u lovu na vijest svaki će novinar, pa i urednik, popustiti brzini pred razumom. Jednako će žurno objaviti i novu vijest koja demantira prvu, a s nešto manje žurbe pravi profesionalci, poput ovih spomenutih novinskih kuća, objavit će ispriku i objašnjenje svojim čitateljima, slušateljima i gledateljima.
Nakon svega, kako dalje? Može li se vjerovati vijestima s Twittera, makar dolazile od najuglednijih medijskih kuća? Ima li smisla brisati pogrešne vijesti?
Mediji neće odustati od brzine. Poznati američki novinar David Doc Searls ovim je povodom zgodno definirao da je riječ o “vijesti brzinom smrti“. Potrošači vijesti sami će, kao i danas, odlučivati hoće li vjerovati ili ne. A brisanje pogrešne vijesti na Twitteru nije potrebno, jer prosljeđivanjem s adrese na adresu za dva, tri sata ionako obiđe svijet. Treba objaviti novu, točnu vijest i ispričati se za pogrešku. To je osobitost transparentnih medija, za razliku od onih koji pogrešku skrivaju.
A hrvatski novinski portali koji su prenijeli pogrešnu vijest ponijeli su se poput lopova početnika. Ostavili su najave o ubijenoj kongresnici, a u tekstu lijepo piše da je preživjela, čak progledala poslije Obamina posjeta.
Nema komentara:
Objavi komentar